U onom sam dobrom dijelu svojih četrdesetih, rekao bih vrlo blizu pedesetih. Naravno, ona (u svojim tridesetim) bi me opomenula da ovo ne radim, da se ne predstavljam starijim nego što jesam. Posebno bi mi rekla da ni one stvarne kalendarske godine ne odgovaraju mojim. Ovo je ipak samo njeno mišljenje, znam ja kako mi je. Moju dob navodim samo da kažem da sam ipak dosta toga prošao u životu, iskusio mnoge pozitivne i negativne stvari i ono što mi je ona učinila sa životom, ono kakvim me ona vidjela bilo je rezultat samo njenih osobnih kvaliteta kojima nisam mogao odoljeti i njenih sposobnosti da iz mene izvuče neke stvari za koje nisam ni znao da posjedujem.
Nekad me je zvala J. i smatrala me šarmantnim intelektualcem koji je bio njena prva misao u brojnim jutrima nakon što smo se prisnije upoznali.
Upoznao sam je u trenucima kada mi je trebala njena stručna pomoć, kao osobu koja je vrlo kvalificirana za poslove koji su meni trebali. Iako smo se vrlo kratko bavili onim zbog čega smo se sastali mogu reći da je ona ”top” stručnjak za tu oblast, natprosječno, formalno i neformalno školovana, posvećena, odgovorna, vrijedna, zainteresirana, …
Kao što smo se u našoj vezi najmanje bavili onim zbog čega smo se sastali, neka tako bude i ovdje.
Čaršija, kako to obično biva, u našem odnosu vidjela je nešto sasvim drugo. Pomoć koju sam od nje trebao i dobijao za moj posao, moje okruženje je doživljavalo kao masku za sve drugo, što ja nikada nisam osjetio. Ne bi bilo prvi put da mladu ženu vežu za ozbiljnog i uglednog gospodina kakvim mene smatraju, ili bar mislim da smatraju. Nisam mogao da ih ubijedim da sam ja nju tražio i da mi stvarno za posao treba.
Naravno, ja živim svoj život i njega kreiram samo vlastitim stavovima o svemu, a koji su opet utemeljeni na mojim iskustvima o tome. Tako je bilo i ovog puta. Ona je meni doista trebala za posao koji sam počinjao i njenu stručnost i zainteresiranost da sarađujemo, te podrška koju mi je pružala nisam mogao da ignorišem. Sva prigovaranja sam gurao u drugi plan. Ono zbog čega smo se sretali odrađivala je puno bolje nego iko do sada.
Umjesto da me silni prigovori odmaknu od nje gurnuli su me prema njoj. Kolebao sam se, nisam znao treba li mi to, imam previše obaveza, a i moj privatni život je bio u slobodnom padu prema provaliji bez povratka.
Dok smo se bavili poslom zbog kojeg smo se sastali, u nekoliko navrata sam joj ponudio da, nakon što bi završili dogovorene aktivnosti, odemo na kafu, na neku klopu, ali me je svaki put odbijala. Odgovori su bili tipa: Imam nešto dogovoreno. Čekaju me. Drugi put. …
I ja sam čekao, i spremno je posmatrao. Došla je jedne prilike prema dogovoru, i kao i obično smjestili smo se jedno naspram drugog, za mali klupski stol na kojem su stajali papiri o kojima smo diskutovali. Dok je izlagala, iz uha u kojem sam do tada bio i pomno je slušao pretvorio sam se u oko koje je ju je gledalo. Čini mi se da sam je toliko gledao da sam se tim pogledom teleportirao u nju.
Kao i uvijek besprijekorno sređena, svaki detalj ima smisla, kosa frčkava uredno složena, sklonjena u stranu kako bi prekrasne zelene oči mogle da pomognu u poslu zbog kojeg smo se sastali, obrve harfofski precizno sređene, dugačke trepavice iznad tih očiju davale su im smisao i veliku dozu zavodljivosti. Šminka pokazuje veliku pedanteriju kod ove žene, ruž pink boje oivičen olovkom nešto tamnije boje jasno je predstavljao lijepe, velike, sočne usne. Sa svakim izgovorenim glasom iza ovih prelijepih usana sijevali su blistavo bijeli, savršeno poredani zubi. Na sebi je imala bluzicu. Bluzica, boje lila, imala je malo dublji dekolte koji me je u ovakvom stanju jednostavno povukao u svoj ambis. Pogledao sam u dekolte u kojem su se nazirale grudi. Bijele grudi i nježna njegovana koža koje sam vidio su me uzbudile.
Nisam čuo uopšte o čemu je pričala. Prošao sam mislima ispod te bluzice, ali nisam se odmaknuo od grudi. Po prvi put sam ih počeo mjerkati pogledom. Činile su se savršenim, čvrste i veličine taman za … Moja reakcija na sve ovo učinila je da počnem osjećati neku dozi srama. Pokušavao sam da prikrijem sve vidljivije i vidljivije vanjske manifestacije te moje uzbuđenosti.
Uopšte me nije primjećivala. Pričala je, pomjerala papire na stolu, a ja iskoristih priliku da pogledam ruke, bijele kao papir, koža mekana kao pamuk, barem mi se tada činilo, a kasnije se potvrdilo. Volim ovaj dio ženskog tijela i mnogo mi govori o ženi. Nokti besprijekorni, namazani lakom pink boje, odavali su utisak dame visoke klase, a ipak je sjedila sa mnom.
Morao sam prekinuti i gledati i analizirati je i posvetiti se onom zbog čega smo tu. Nisam uspio u tome. Koliko god da sam se trudio i oči i misli su mi se vraćale na ono s čime sam se susreo trenutak prije. Pogled je ponovo išao na grudi, na lijepi bijeli vrat, pa onda polako lijevom stranom do resice uha na kojoj je bila mala minđuša, a misli su nastavile da razvijaju film u kojem bih je nježno ljubio baš tim putem kuda su oči prošle.
Nisam se prepoznavao, uhvatio sam se u nečemu što godinama osjetio nisam i što mi nije bilo primjereno, ili sam barem smatrao da mi nije primjereno. Morao sam prekinuti trenutak, a jedini način je bio da se rastanemo. Zamolio sam je da završimo sastanak uz izgovor da moram ići na drugu obavezu.
Dok smo se rastajali razmišljao sam; Bože dragi, kome li se ova žena ovako sredila, kome li će sada otići u zagrljaj da uživa u svemu onome u čemu sam se ja topio samo gledajući?! Da li će taj sretnik moći preživjeti sve to što će ga od ove žene obliti.
Drugi dio priče čitajte OVDJE, a njenu priču OVDJE.
Njen Pravi Muškarac
