U čekaonici stomatološke ordinacije sretoh jednu Tanju. Gospođa u ranim sedamdesetim, penzionisani ljekar, razvedena i sretna. Kako se dalje razvijao neformalni razgovor, primijetih lakovane cipele, tašnu iz koje vire knjige i u ruci barem 10 olovaka. Ispričala mi je kako je voljela Aliju iz gradića u srednjoj Bosni, udala se i razvela od njega. Spomenula je i sina u dalekoj zemlji, naizust mi govorila stihove Rumija, rekla da je Rukopis iz Akre, djelo proslavljenog Paulo Coelha, zapravo plagijat velikog i važnog djela Khalila Gibrana, Prorok. Pričala je kako je proputovala svijet i kako se netom prije korone vratila iz Bangkoka. Slušala sam je pažljivo i razmišljala kako baš svaki susret ima svrhu, a vučica u meni je ovaj put prepoznala i koju. Dok sam ustajala i prelazila iz čekaonice na zubarsku stolicu, dobacila je Tanja još jednu važnu rečenicu:
„I da sam imala magičnu kuglu ispred sebe i tačno znala šta ću sve proći, opet bih to prošla.“
Jedan cijeli dan nosim Tanju u glavi i shvatam, to je proces inicijacije, stupanja u kontakt sa divljom, iskonskom ženom, koji je ona davno prošla i sad je tu da svojim prisustvom podsjeća šta nam je činiti. Većina žena su samo slatke, i „slatkoća se može uklopiti u divljinu“. Međutim, kada jednom pronađemo to divlje u nama, nema više povratka na slatku ženu.
Odjednom sam shvatila – to je razlog što toliko divnih žena nema partnera ili nema kvalitetnog partnera. Kada jednom usvojiš taj aspekt divlje sebe, ne prihvataš bez pitanja svaku protuhu, svaku bradu, svako svašta što vam priđe i laže vas. Upravo te žene su „naučile razlikovati misli od osjećaja“.
Svaka od tih žena je, napornim radom na sebi (pumpanjem psihe, a ne usana), došla do faze kada se prepala vlastite moći i svjetlosti koju nosi. U tim trenucima, najčešće su nailazile na hrpu hodajućih kompleksa u vidu muškarca, koji bi pokušao ugasiti to svjetlo.
ISTINA JE, da se ne lažemo, lakše je ići kroz život ako ne svijetliš i ne zvoniš. Zbog toga, mnoge žene odustanu i same se ugase.
No, ako zadržimo kreativni sjaj, intuitivnu sebe pojačamo na maksimum, stvari koje su nas tlačile gube libido i više nemaju moć da nas kontrolišu.
„Žena mora svoje prijatelje i ljubavnike mudro birati“, u protivnom se oni mogu pretvoriti u zlu maćehu iz bajke i njene odvratne kćeri. „Našim ljubavnicima često dajemo moć velikog čarobnjaka.“
Loš ljubavnik prvo ugrozi ženinu vezu sa samom sobom, pa sa njenom okolinom koja je inače stimuliše, potom sa njenim idejama, a onda je potpuno ugasi. To je destruktivan ljubavnik. Potreban nam je onaj koji ima snažne mišiće psihe, onaj koji, kada žena ima ideju on pita kako može pomoći ili je barem bodri u procesu kreativnosti. Ljubavnik je prijatelj koji vas smatra živućim djelom u procesu. Vaša veza uspijeva samo ako i jedno i drugo zadržite snažnu svjetlost i vezu sa samim sobom.
Odabir partnera ne promatrajte kao švedski stol, uzmete nešto samo zato što to stoji pred vama. Umjesto onog što je servirano na stolu, upitajte se: „Čega sam gladna?“, „Za čim čeznem?“, „Šta sad želim?“ Na poslijetku: „Je li to uopće ponuđeno na švedskom stolu?“ Možda nije. Možda ćemo duže čekati na to što nama treba, ali na kraju ćemo to pronaći.
RAZLIKOVATI ponuđeno od željenog užasno je težak zadatak. I nigdje to nije tako vidljivo kao kad biramo prijatelje i ljubavnike. To bismo trebali birati spram pitanja duše. Tu na scenu stupa INTUICIJA. Poslušajte je.
Ako je prvo što pomislite, dok slušate nadobudnog muškarca kako u tri rečenice 23 puta upotrijebi riječ JA, „nikad ne bih mogla biti s takvim čovjekom“, i NEMOJ biti s takvim čovjekom. Tvoja intuicija je dobra, samo slušaj.
Svaka od nas sreće žene zbog kojih u nama nešto poskoči. Za mene je to u ovom trenutku dr. Tanja. Srela sam kroz život tek nekoliko takvih žena, ali one i dolaze u različitim razdobljima našeg života, onda kada su nam potrebne.
Cvjetajte. Rađajte. I dopustite da umre ono što mora umrijeti. To nije nimalo u suprotnosti sa ženskom prirodom, nego sa odgojem. Vrijeme je za SEBSTVO.
