Kad god osjetite da vas je okupirao materijalni svijet i brzi način života vratite se nekom klasiku, usporite i probudite svoje srce. Mi smo u tu svrhu pogledale ljubavni klasik iz 1995. godine.
Mostovi okruga Madison (The Bridges of Madison County) je film Clint Eastwooda, snimljen prema istoimenom bestseleru Roberta Jamesa Wallera. U glavnim ulogama nastupili su Eastwood i Meryl Streep.
Radnja je smještena u 1965. i govori o usamljenoj Talijanki, Francesca, domaćici iz Iowe. Dok su njen muž i djeca na sajmu u Illinoisu, ona upoznaje i zaljubljuje se u fotografa koji je došao u okrug Madison kako bi za National Geographic snimio seriju fotografija o mostovima iz okruga. Četiri dana koje provode zajedno su prekretnica u njenom životu, a ona svoja iskustva zapisuje u dnevnik koji pronalaze njena djeca nakon njene smrti.
Nemojte s kauča sarkastično dobacivati na maestralne, romantične rečenice poput: „Mi više nismo dvoje ljudi…“ ili „Ne želim da si mi potrebna, jer te ne mogu imati.“ Prosto uživajte.
Sama knjiga napisana je za 11 dana, pa zašto se onda ne bi rodila cjeloživotna, fatalna ljubav za svega četiri dana. Mali, ogledni simpozij mačkica zaključio je da neki ljudi prožive intenzivniju ljubav u nekoliko mjeseci, nego neki drugi za cijeli životni vijek.
Nakon što je njihovih nekoliko dana završilo, nakon što su probudili sva osjetila jedno u drugom, Robert predlaže da Francesca krene s njim. Mada je inicijalno pristala, na kraju je odustala.
-Kako da sabijem cijeli život u nekoliko dana? Nikad ne misliš da će se ovakva ljubav dogoditi baš tebi – molio je.
Zanemarila je sva njegova nagovaranja i dane čekanja. Branila se riječima: „Počet ću da te krivim što te volim.“
Francesca je posvetila život porodici, ali ni na trenutak nije izgubila Roberta iz misli. Nakon smrti muža pokušala ga je pronaći, bezuspješno.
Kao oda njihovoj ljubavi ostala je Robertova knjiga „Četiri dana sjećanja“, koju je zajedno sa ostalim emotivnim dragocjenostima, na kućnu adresu Francesci, poslao njegov advokat.
Nakon svakog gledanja ovog filma, ne možemo a da se ne upitamo, šta bi bilo da je na semaforu istrčala iz muževog auta i ušla u njegov, dok je on uporno stajao na zelenom svjetlu i čekao baš taj njen potez. Da li bi njihova ljubav opstala? Da li bi je njeno kajanje uništilo? Da li bi je on spasio jer je bio tako uvjeren da se „takva izvjesnost dešava samo jednom u životu“.
Nikad nećemo saznati. Valja vjerovati da postoje i sretniji krajevi.
