Magazin za žene. I muškarce, one prave.

Prvi dio priče čitajte OVDJE, a drugi OVDJE.

Nakon par neuspjelih pokušaja, u septembru 2019. održana je prva sarajevska parada ponosa. Mislim da su za tu priliku mjere sigurnosti bile strožije nego kad su nam dolazili Papa ili Bill Clinton. Bio je to jedan od rijetkih (doista su rijetki) momenata kada sam bio istinski ponosan na Sarajevo i na Bosnu i Hercegovinu. Historijski trenutak ne samo za raju koja se okupila i šetala zajedno, već i za one koji još uvijek nemaju hrabrosti javno biti ono što jesu –  to je potpuno razumljivo, obzirom na naše okolnosti. Zastave duginih boja, koje simboliziraju razumijevanje, međusobno uvažavanje, poštivanje različitosti, vijorile su se sarajevskim ulicama, dok su učesnici pjevali stihove Himze Polovine „…snijeg pade na behar na voće, neka ljubi ko god koga hoće…“. Bio je to momenat u kojem su lezbejke, gayevi, trans, interspolne i queer osobe u Bosni i Hercegovine prestale biti nevidljive i počele se javno boriti za svoje živote –  ne živote u četiri zida, već u javnom prostoru. Želimo javno govoriti o tome da nas se roditelji odriču ili nas zaključavaju u kuće. Oduzimaju nam dokumente. Šalju nas na liječenje raznim nadri ljekarima. U školi ili na fakultetu, ne možemo javno reći koga volimo, jer profesori otvoreno osuđuju ono što mi jesmo. Bio je to mali, ali prvi, korak prema izgradnji društva nenasilja, solidarnosti, podrške i zajedništva, u kojem niko neće morati skrivati ljubav, niti ograničiti svoj život na četiri zida.

Sarajevo će, ako Bog da, organizovati simboličnu drugu paradu ponosa. Parada ponosa nije samo event koji se organizuje jednom godišnje. Parada ponosa predstavlja jednu vrstu pokreta koja slavi bogatu historiju borbe za ljudska prava i rezultate koji su do sada postignuti u borbi protiv diskriminacije. Također, na paradi ponosa prisjećamo se ljudi koji, nažalost, nisu preživjeli tu borbu protiv mržnje i ugnjetavanja, ali su utrli put svima nama koji danas živimo u zemljama gdje se možemo držati za ruke, osnovati porodicu i posjetiti svog partnera u bolnici.

Iskoristit ću ovu priliku i da se osvrnem na pitanje koje mi se često postavlja, a tim ću i zaključiti ovu sagu o paradi ponosa. To pitanje je: zašto heteroseksualni ljudi nemaju svoju paradu ponosa? Well… zato što vam ne treba.

Ispod se nalazi slika naše prekrasne planete:

 

Ispod se nalazi slika koja pokazuje u kojim zemljama je legalno biti heteroseksualac:

 

Bože, ko bi rekao? Pa to je ista slika!

Slijedi spisak zemalja u kojima je ilegalno (negdje čak i kažnjivo smrću) biti homoseksualac:

1 Algeria

2 Burundi

3 Cameroon

4 Chad

5 Comoros

6 Egypt

7 Eritrea

8 Ethiopia

9 Gabon

19 Gambia

11 Ghana

12 Guinea

13 Kenya

14 Liberia

15 Libya

16 Malawi

17 Mauritania

18 Mauritius

19 Morocco

20 Namibia

21 Nigeria

22 Senegal

23 Sierra Leone

24 Somalia

25 South Sudan

26 Sudan

27 Swaziland

28 Tanzania

29 Togo

30 Tunisia

31 Uganda

32 Zambia

33 Zimbabwe

34 Afghanistan

35 Bangladesh

36 Bhutan

37 Brunei

38 Indonesia (Aceh Province and a few cities such as Palembang in South Sumatra)

39 Iran

40 Iraq

41 Kuwait

42 Lebanon (law ruled invalid in one court in 2014 and disqualified for use against same-sex intimacy in another court in February 2017)

43 Malaysia

44 Maldives

45 Myanmar

46 Oman

47 Pakistan

48 Palestine/Gaza Strip

49 Qatar

50 Saudi Arabia

51 Singapore

52 Sri Lanka

53 Syria

54 Turkmenistan

55 United Arab Emirates

56 Uzbekistan

57 Yemen

59 Antigua & Barbuda

60 Barbados

61 Dominica (But see “Dominica leader: No enforcement of anti-gay law“)

62 Grenada

63 Guyana

64 Jamaica

65 St Kitts & Nevis

66 St Lucia

67 St Vincent & the Grenadines

68 Trinidad & Tobago

69 Cook Islands

70 Indonesia (Aceh Province and South Sumatra)

71 Kirbati

72 Papua New Guinea

73 Samoa

74 Solomon Islands

75 Tonga

76 Tuvalu

Shodno pomenutom, ukoliko ste uzrujani zato jer nemate svoju paradu ponosa, svoju zastavu, svoj pokret za borbu protiv diskriminacije na osnovu seksualnosti, mislim da biste trebali biti sretni zato što vam nikad nije trebao. Ne pamtim da sam čuo da su nekog roditelji izbacili iz kuće zato što je heteroseksualac ili da su nekog baš iz razloga što je heteroseksualac vršnjaci pretukli u školi. Ne znam da su nekog poslali na liječenje od heteroseksualnosti. Nepoznato mi je da je neko dobio otkaz na poslu, zato jer je heteroseksualac ili da je nekom rečeno da će zbog svoje heteroseksualne ljubavi gorjeti u paklu.

Dragi moji heteroseksualci, svaki put kada bez razmišljanja na ulici poljubite svog partnera ili partnericu, vi slavite svoj heteroseksualni prajd. Svaki put kad bez razmišljanja šetate ulicom držeći svog partnera ili partnericu za ruku, vi slavite svoj heteroseksualni prajd. Mi samo želimo isto… ali mi se za to moramo boriti.

Za sve buduće bh. parade ponosa, CHEERS!