Prvi dio priče čitajte OVDJE, a drugi OVDJE.
Nakon par neuspjelih pokušaja, u septembru 2019. održana je prva sarajevska parada ponosa. Mislim da su za tu priliku mjere sigurnosti bile strožije nego kad su nam dolazili Papa ili Bill Clinton. Bio je to jedan od rijetkih (doista su rijetki) momenata kada sam bio istinski ponosan na Sarajevo i na Bosnu i Hercegovinu. Historijski trenutak ne samo za raju koja se okupila i šetala zajedno, već i za one koji još uvijek nemaju hrabrosti javno biti ono što jesu – to je potpuno razumljivo, obzirom na naše okolnosti. Zastave duginih boja, koje simboliziraju razumijevanje, međusobno uvažavanje, poštivanje različitosti, vijorile su se sarajevskim ulicama, dok su učesnici pjevali stihove Himze Polovine „…snijeg pade na behar na voće, neka ljubi ko god koga hoće…“. Bio je to momenat u kojem su lezbejke, gayevi, trans, interspolne i queer osobe u Bosni i Hercegovine prestale biti nevidljive i počele se javno boriti za svoje živote – ne živote u četiri zida, već u javnom prostoru. Želimo javno govoriti o tome da nas se roditelji odriču ili nas zaključavaju u kuće. Oduzimaju nam dokumente. Šalju nas na liječenje raznim nadri ljekarima. U školi ili na fakultetu, ne možemo javno reći koga volimo, jer profesori otvoreno osuđuju ono što mi jesmo. Bio je to mali, ali prvi, korak prema izgradnji društva nenasilja, solidarnosti, podrške i zajedništva, u kojem niko neće morati skrivati ljubav, niti ograničiti svoj život na četiri zida.
Sarajevo će, ako Bog da, organizovati simboličnu drugu paradu ponosa. Parada ponosa nije samo event koji se organizuje jednom godišnje. Parada ponosa predstavlja jednu vrstu pokreta koja slavi bogatu historiju borbe za ljudska prava i rezultate koji su do sada postignuti u borbi protiv diskriminacije. Također, na paradi ponosa prisjećamo se ljudi koji, nažalost, nisu preživjeli tu borbu protiv mržnje i ugnjetavanja, ali su utrli put svima nama koji danas živimo u zemljama gdje se možemo držati za ruke, osnovati porodicu i posjetiti svog partnera u bolnici.
Iskoristit ću ovu priliku i da se osvrnem na pitanje koje mi se često postavlja, a tim ću i zaključiti ovu sagu o paradi ponosa. To pitanje je: zašto heteroseksualni ljudi nemaju svoju paradu ponosa? Well… zato što vam ne treba.
Ispod se nalazi slika naše prekrasne planete:
Ispod se nalazi slika koja pokazuje u kojim zemljama je legalno biti heteroseksualac:
Bože, ko bi rekao? Pa to je ista slika!
Slijedi spisak zemalja u kojima je ilegalno (negdje čak i kažnjivo smrću) biti homoseksualac:
1 Algeria
2 Burundi
3 Cameroon
4 Chad
5 Comoros
6 Egypt
7 Eritrea
8 Ethiopia
9 Gabon
19 Gambia
11 Ghana
12 Guinea
13 Kenya
14 Liberia
15 Libya
16 Malawi
17 Mauritania
18 Mauritius
19 Morocco
20 Namibia
21 Nigeria
22 Senegal
23 Sierra Leone
24 Somalia
25 South Sudan
26 Sudan
27 Swaziland
28 Tanzania
29 Togo
30 Tunisia
31 Uganda
32 Zambia
33 Zimbabwe
34 Afghanistan
35 Bangladesh
36 Bhutan
37 Brunei
38 Indonesia (Aceh Province and a few cities such as Palembang in South Sumatra)
39 Iran
40 Iraq
41 Kuwait
42 Lebanon (law ruled invalid in one court in 2014 and disqualified for use against same-sex intimacy in another court in February 2017)
43 Malaysia
44 Maldives
45 Myanmar
46 Oman
47 Pakistan
48 Palestine/Gaza Strip
49 Qatar
50 Saudi Arabia
51 Singapore
52 Sri Lanka
53 Syria
54 Turkmenistan
55 United Arab Emirates
56 Uzbekistan
57 Yemen
59 Antigua & Barbuda
60 Barbados
61 Dominica (But see “Dominica leader: No enforcement of anti-gay law“)
62 Grenada
63 Guyana
64 Jamaica
65 St Kitts & Nevis
66 St Lucia
67 St Vincent & the Grenadines
68 Trinidad & Tobago
69 Cook Islands
70 Indonesia (Aceh Province and South Sumatra)
71 Kirbati
72 Papua New Guinea
73 Samoa
74 Solomon Islands
75 Tonga
76 Tuvalu
Shodno pomenutom, ukoliko ste uzrujani zato jer nemate svoju paradu ponosa, svoju zastavu, svoj pokret za borbu protiv diskriminacije na osnovu seksualnosti, mislim da biste trebali biti sretni zato što vam nikad nije trebao. Ne pamtim da sam čuo da su nekog roditelji izbacili iz kuće zato što je heteroseksualac ili da su nekog baš iz razloga što je heteroseksualac vršnjaci pretukli u školi. Ne znam da su nekog poslali na liječenje od heteroseksualnosti. Nepoznato mi je da je neko dobio otkaz na poslu, zato jer je heteroseksualac ili da je nekom rečeno da će zbog svoje heteroseksualne ljubavi gorjeti u paklu.
Dragi moji heteroseksualci, svaki put kada bez razmišljanja na ulici poljubite svog partnera ili partnericu, vi slavite svoj heteroseksualni prajd. Svaki put kad bez razmišljanja šetate ulicom držeći svog partnera ili partnericu za ruku, vi slavite svoj heteroseksualni prajd. Mi samo želimo isto… ali mi se za to moramo boriti.
Za sve buduće bh. parade ponosa, CHEERS!
