Oduvijek sam vjerovala da ljepše žene hodaju ulicama naših gradova nego modnim pistama, kreativnija bića stvaraju u tajnosti nego ona koja su u oku javnosti. Mačke su svuda oko nas i ako se dobro zagledamo primijetit ćemo dašak izgubljene duše u napisanim i nikad poslanim riječima, lepršavi duh u crtežu predivne haljine koju će nositi nečija sestra na svoj veliki dan, vidjećemo i gordost i skromnost i ljubav i nemir…
Predstavljamo vam jednu mačku, kreativnu Sarajku, Amelu Ademović. Iz svoje sehare izvukla nam je fragmente svojih davno zapisanih misli, a neke od njih vam donosimo u daljem tekstu.
Najbezazlenije slučajnosti su najveća sudbinska skretanja.
Tražeći sitne razloge, izgubimo krupne želje. Dokle god imam tebe da ti dosađujem, imam dovoljno. Nas dvoje nekako mirišemo na haos, svađe, vječite nemire, ali ne bih te mijenjala.
Mrzim sa tobom kratke razgovore…Hoću da pričamo o vanzemaljcima. O seksu. Smislu života. Koju muziku slušaš dok voziš. Koje boje ti je četkica za zube. O tvojim sjećanjima, o tvom djetinjstvu. Lažima koje si rekao. Da li su ti snovi u boji ili crno-bijeli? Voliš li crtane filmove? Ko ti pegla košulje? Nosiš li bokserice? U čemu spavaš? Zašto imaš čudnog frizera. Gdje kupuješ uvijek dobre cipele? Gdje kupuješ kravate (žene su kao kravate)…Zašto ponovo ideš u decembru tamo daleko? Zašto su ti najbolje djevojke plavuše? Zašto mi kratko odgovaraš na poruke?…
Ali ti…ti tišinom kažeš najviše riječi….
Po zanimanju diplomirani komparativista i bibliotekar, a kad je upoznate shvatite da je zapravo hodajuća biblioteka sa stotinu interesa. Njena najbolja osobina, a vjerovatno i najgora po nju je; SRCE NA RUKAVU. Nekad bih je nabila nogom koliko idealizira ljude i događaje, ali nema tu pomoći.
Pretabirila sam Amelinu seharu i izvukla iz nje i jednu kreaciju koju vam ovdje moram pokazati. Vjenčanica njene sestre.
Šta god radimo, radimo to s ljubavlju, jer se na krajnjem proizvodu vidi svaka nada, uzdah, cilj i baš svaka emocija.
Objašnjavala sam tako Ameli kakvu bih zelenu, satensku spavaćicu željela i ogrtač, sve sa čipkanim rubljem. Gledala me oduševljeno, pljeskala rukama u znak odobravanja i stalno ponavljala: “Već te zamišljam u tom.”
Ovih dana nosam uzorke zelenog satena iz svih radnjica po Sarajevu, zivkam Amelu i glasno pričam po ulici, sluša me i znam da se smije s druge strane.
Predstavila sam vam Amelu, skromno, pokazat ću vam i satensku spavaćicu, ogrtač i rublje. A vi, obratite pažnju na kreativce oko sebe. Duša stanuje svuda oko nas.
