Najveći strah svake žene je da je povrijedi onaj sljedeći, onaj kome je objasnila svu prethodnu tugu.
Nije svaka ljubav ista, naravno da nije. Moja nepromijenjena teorija da iza velike ljubavi dolazi veća i dalje stoji, mijenja se samo način i dužina prebolijevanja.
Ruku na srce, u dvadesetim je to prevazilaženje, a ne prebolijevanje. Nije uopće bitno da li je ta veza u dvadesetim trajala godinu ili šest, neosporno je da misliš da je to to; univerzum, smisao, početak i kraj. No, neosporno je da tada ne znaš ni gdje si šupalj, a kamo li ko je tvoj univerzum i tvoja jedinstvena prava ljubav.
Vjerujem da je to jedan od razloga što takvu vezu prevaziđemo na tri noćna izlaska sa prijateljicama i sa jednim mišićavim Damirom koji nosi crne rolke, otvara ti vrata od auta, izvlaći stolicu i miriše na Jo Malone. Onda prođe deset dana; jedanaesti ustaneš iz kreveta, a ne sjetiš se ni ovog što ti je šest godina na svaki izlazak donosio cvijeće, a ni Damirovih mišića, pa znaš da si preko svega prešao kao preko lokve. Tada imaš potrebu biti sama, ispijati kafe na suncu satima, otputovati bez njega negdje, popiti flašu vina sa drugaricom, bez ijedne misli, bez ijedne riječi o njemu.
A onda spektakl. Hop, skip, and jump i eto te u tridesetim. E tridesete su zajebane. To je jedna svijetla soba spoznaje. Tačno znaš gdje si šupalj. Ako imaš sreće i tada sretneš ljubav, smisao i svoj Notebook kraj imaš moj duboki naklon. Neka tvoja bajka traje.
Istini za volju, srela sam ljubav. Momento mori. Nije imala Notebook kraj, imala je kraj kojem se godinama ne nazire kraj. To više nije lokva preko koje možeš preći, nego okean. E to je prebolijevanje u pravom smislu. Bol te toliko otupi da samo lebdiš kroz dane. Broj beskonačnih razgovora sa prijateljicama, kafana, plaža i mora, ulica europskih metropola, alkohola, suza, meditacija, masaža, filmova, muzike, shoppinga, knjiga… ne pomaže. Sve to ima efekat Aurore Borealis, polarne svjetlosti, koja traje svega nekoliko minuta ili maksimalno nekoliko sati.
Problem nastane onda kada se pojavi neko sljedeći, a ti ne možeš da spustiš gard i prepustiš se. To se zove strah. Misliš da ne bi preživjela još jedan krah. Iako je to tek potencijalni krah.
Ladies, ne brinite. Jednom se dogodi taj potop. Slobodno se prepustite, pa čak i ako to sljedeće ne uspije, nikada više nećete doći u taj okean neizvjesnosti. Sve poslije NJEGA je opet lokva.
Da li imate kapacitet za veću ljubav? Svakako. Za još jedan teški pad? Nikako.
