Magazin za žene. I muškarce, one prave.

Nizar Qabani – sirijski pjesnik 20. stoljeća poznat je po stihovima neobičnim za arapski svijet. Njegove pjesme prožete su ljubavlju i beznadežnom romantikom.

Eh, moja ljubavi

Kad bi dostigla nivo moje ludosti,

Skinula bi sav svoj nakit,

Prodala sve svoje ogrlice,

I spavala u mojim očima.

 

Stihove nabijene erotikom arapske žene čitale su krišom, a muškarcima su služili kao erotski časopis.

 

I napokon se desila ljubav,

I ušli smo u raj Božiji,

Klizeći

Ipod kože od vode

Poput ribe.

Vidjeli smo dragocjene bisere mora

I bili smo zapanjeni.

I napokon se desila ljubav

Bez straha … sa simetrijom želje.

I dao sam … I dala si

I bili smo pravični u davanju.

Desilo se sa nevjerovatnom lakoćom

Poput pisanja jasminovom vodicom,

Poput izvora koji izranja.

Hvala ti, damo moja.

Hvala Ti, Bože moj.

 

Qabbanijeva sestra je u dvadesetpetoj godini života (njemu je tada bilo petnaest) izvršila samoubistvo jer se nije željela udati bez ljubavi, pa su njegovi stihovi često bili posvećeni revolucionarnoj misli feminizma.

 

Ja sam žena

Ja sam žena

Dan kada sam došla na ovaj svijet

Gledala sam u oči svoje pogubljenje

A nisam vidjela ni vrata svoje sudnice

Ni lica svojih sudaca. 

 

Iz perspektive Europljana teško je zamisliti kakav je utjecaj takva poezija imala šezdesetih i sedamdesetih u arapskom svijetu. Qabbanijeva poezija doticala se svega što je bilo tabu. Pisao je impulsivno i direktno, jezikom širokih narodnih masa, jer Arapi oduvijek cijene poeziju, čitaju je i njeguju. Njegove najveće dvije muze bile su žene i Damask.

Još uvijek me pitaš o datumu mog rođenja,

Pa zapiši što ti je nepoznato.

Dan kada si objavila svoju ljubav,

Dan je kada sam se rodio.

 

 

 

Dio njegovog opusa posvećen je i polički angažiranoj i rodoljubivoj poeziji. Palestina je bila neiscrpan izvor njegovih stihova.

 

Velika suza luta u oku

Ko će zaustaviti agresiju

Na tebe, biseru svih religija?

Ko će prati tvoje krvave zidove?

Ko će Bibliju čuvati?

Ko će Kur’an spasiti?

Ko će Krista spasiti?

Ko će čovjeka spasiti?

Oh Jeruzalemu, moj grade

Oh Jeruzalemu, moja ljubavi…

 

Qabani je živio 75 godina. Njegovoj sahrani prisustvovalo je deset hiljada ljudi. Iako žene tradicionalno ne prisustvuju takvim takvim okupljanjima, na njegovom su pogrebu bile u velikom broju. Ceremonija je trajala tri sata, a Qabbani je ostao zapisan u historiji kao revolucionar.