Bosnu i Hercegovinu potresaju mnogi skandali. Faktički prekrasno, metaforički vrlo trusno tlo pogodno je za svakojaka sranja. A meni više ništa nije ‘zabremedet’. Čovjek koji na ulici priča sam sa sobom, normala. Lik koji na sred restorana galami na ženu, normala. Popucali se na Ferhadiji, normala. Nema vode cijelo ljeto, normala. Klizave ceste cijelu zimu, normala. Narodnjaci u glavnim vijestima, normala. Neki političar tuče svoju ženu, normala. Apsolutno sve je ovdje normalno. Čudom se ne mogu načuditi kada čujem nešto lijepo.
Po ko zna koji put potvrđujem na primjeru da žena ženi nije drug i žena sama sebi nije drug.
Ova što je političar tuče, šuti o tome. Selo priča da, svaki put kad bi zvala policiju i policija došla, ona bi odbila da podnese prijavu. Ako selo laže, lažem i ja. Ono što je sigurno jeste da tu ženicu niko nije čuo da u javnosti govori o fizičkom zlostavljanju, a viđali je s masnicama jesu. Šutila je, sve dok njen “dragi” nije našao drugu. Onda je odlučila da mu posveti kilometarski status na Facebooku i požali se na PRELJUBU. Hej, opet ne na zlostavljanje, nego na preljubu. Dakle, sve je dobro, neka me malo tuče, samo neka ga pored mene.
Rekoše mi, neke žene-logično, da ne razumijem to, jer majka nisam, i neka ga je nagrdila javno, jer ne može se samo tako dignuti sidro i otići kad imaš djecu. Yeeees, neka tate, pa makar tukao mamu svaki dan. Ako tata ode nekoj drugoj teti, e onda se ‘prolama dječiji krik kroz kuću’, kako napisa ova zlostavljana.
A gdje je status na Facebooku proteklih deset godina u kojima je ova obrazovana i istinski fina žena bivala svakodnevno maltretirana? To je priča za javnost, to je momenat kad se svi trebamo empatično uključiti. Ne zanima nas ko koga . . . . na Zlatiboru!
Izdašno je opisala mlađahnu ljubavnicu svog muža. Haman se stekao dojam da nije znala da švrlja okolo. Svi lokalni mediji prenijeli su vijest koja je, sigurno, pročitana više puta nego informacije o Pfizer vakcinama ili bilo koja druga vijest od životne važnosti za narod u BiH. Evo i ja se bavim tom periferijom u nadi da će se svijest žena podići na takav nivo da samo jednom i samo jedna žena može biti sa takvim tipom. Loše muškarce treba stigmatizirati, izolovati i nikad staviti u priliku da povrijede još neku ženu. Oni nama broje partnere, mjere dužinu suknje i visinu potpetica i stavljaju nas na stub srama.
Poznato je da muški najviše gnjave sa pričom o vojsci i nogometu, za ove naše izbaci nogomet i ubaci politiku i poneku dogodovštinu iz kafane i to bi bilo to. A od muških karakteristika imaju samo Bogom date karakteristike u gačama.
Ti i takvi muškarci prave djecu koja opet gledaju kako tata mlatne malo mamu ili kako se tata i mama ne vole, svađaju, gađaju predmetima po kući i tako u krug, sve pod plaštom porodice i tradicionalnih vrijednosti.
Jebote, kakve mi to vrijednosti njegujemo?! Iznova i iznova odgajamo generacije poremećenih ličnosti kojima tri psihologa moraju popravljati štetu nastalu u djetinjstvu. I to, ako doguraju dotle da budu svjesni da im treba psiholog.
Da ne bude zabune, opet bih stala u odbranu zlostavljane žene, ali svaka prvo mora željeti odbraniti samu sebe od sebe. Ne od njega, OD SEBE.
Smog je, zima je, korona je, život u Bosni je. Malo li je! Teška sedmica iza mene. Vukla se k’o kornjača. Valjda zato što je između dva petka stalo jedno veliko NIŠTA. Koliko god je ova globalna izoliranost doprinijela svojevrsnom povezivanju sa samim sobom, sad je već previše. Osjećam se ‘koronulo’. Kad bi me neko pitao po čemu ću pamtiti ovu godinu, rekla bih da i nije nužno da se baš svaka upamti. Idu neke Godine Lavova!
