Pravi uzroci zbog kojih svaki pokušaj vezivanja propadne
Mi učimo o drugima i o sebi kroz intimne odnose. Šta ako je iskustvo traumatično i ostavilo je psihološke ožiljke koji su zahtijevali iscjeljenje ili profesionalnu intervenciju?
To je stvarnost mnogih koji se nađu u prisnoj vezi sa psihopatom.
Psihopatija je uobičajena riječ u medijima, pa su simptomi za širu javnost dvosmisleni. To je poremećaj povezan sa specifičnim oštećenim funkcijama mozga. Nekoliko takvih područja uključuju ventromedijalni prefrontalni korteks, amigdalu i prednji cingulatni korteks.
Osvrnimo se na neke osnove: psihopatija je duboko usađena konstelacija osobina i ponašanja. Simptomi odražavaju poremećaj emocionalne obrade, s jakom genetskom utemeljenošću. Ovo stanje prisutno je kod otprilike 1 do 2% populacije i kod oba spola, iako neujednačeno.
Psihopati su skloni komunicirati manipulativno i koristiti druge, čak i ako to uzrokuje bol drugoj strani. Pružajući više ljubavi i brige neće utjecati na izražavanje patologije, niti promijeniti psihopatskog partnera.
Simptomi ovog stanja uključuju osobine poput:
- nedostatak ili minimalna empatija
- manipulacija
- patološko laganje
- šarm
- arogancija
- prebacivanje krivice
- dominacija
- agresivnost
- impulsivnost
U poslovnom okruženju, psihopati često bivaju svađalački nastrojeni, unose nemir u tim, pa čak i kad su dobri radnici poslodavci ih često odstrane iz tima jer nisu timski igrači. U intimnim vezama, partneri ili porodica bore se sa traumama, izdajom i zlostavljanjem. Posljedice ovakvog odnosa mogu trajati godinama nakon što psihopata napusti njihove živote.
Važno je znati da je psihopatija stanje koje se gradira. Neki pojedinci s psihopatijom u gorem su stanju od drugih. Dokazi ukazuju da postoje dvije varijante psihopatije – primarna i sekundarna. Osnovni simptomi su obično prisutni u oba slučaja.
Oni koji se smatraju primarnim psihopatama imaju simptome koje obično povezujemo s ovim poremećajem: Emocionalno su premalo reaktivni, nedostaje im anksioznost i vrlo su narcisoidni. Istraživanje povezuje ovaj oblik psihopatije s genetskim osnovama. To sugerira da je malo vjerojatno da je maltretiranje tokom djetinjstva primarno doprinijelo njihovim afektivnim deficitima. Postoji biološka predispozicija za ovo neurorazvojno stanje.
Suprotno tome, oni sa sekundarnom psihopatijom skloni su emocionalnoj reakciji i napetosti. Ovaj oblik psihopatije obično se opisuje kao emocionalno disreguliran i anksiozan. Studije potvrđuju da su trauma, zlostavljanje i faktori okoline visoko povezani s ovim oblikom psihopatije.
Čak i unutar tih oblika psihopatije, često se kod takvih osoba pojave dvije strane ili dva lica. Na primjer, mnogi pojedinci djeluju šarmantni, uzbudljivi i puni harizme u javnosti. Magnetičnim osobinama privuku druge ljude. Međutim, kod kuće, ti isti pojedinci mogu ukorijeniti strah, uzrokujući onima koji ih najviše vole da hodaju po ivici i pokušavaju izbjeći težak pad.
Prepreke sigurnoj, sretnoj vezi
Osim problema kao što su minimalna empatija, antagonizam, manipulacija i bijes, šest dodatnih razloga onemogućavaju normalan odnos sa psihopatom:
- Minimalan kapacitet za povezivanje
Na početku veze obično ih uzbuđuje i stimulira njihov novi partner. Ovo se stanje lako može pogrešno zamijeniti sa ljubavlju i brižnošću. Međutim, to ima tendenciju da bude dopaminska faza romantične ljubavi koja može djelovati poput ovisnosti. Kad to izblijedi, pada i njihov interes. Često u ovom trenutku pokazuju prezir prema svom partneru.
- Ciklus disfunkcionalnih odnosa
Takve osobe imaju patern ponašanja u svim vezama. Oni idealiziraju, devalviraju, a zatim odbacuju svoje partnere, bez brige za bol koju uzrokuju. S obzirom na to da nikada nisu osjećali istinsku povezanost sa partnerom, udaljavanje od veze ne pričinjava im nikakav stres. Mnogi se rado prebace na sljedeću metu, pogotovo ako su svog bivšeg partnera ostavili u položaju “gubitnika”.
- Nemogućnost iskrene isprike
Psihopatija je poremećaj koji koči sposobnost osjećaja krivnje i kajanja. Zbog neispravnih moždanih funkcija, postoji tendencija nemoralnog ponašanja. Kad nekoga povrijede, obično se neće izviniti. Ako do izvinjenja i dođe, to je uvijek minimiziranje. Osjećaji krivnje i kajanja nedostaju jer ta emocionalna stanja nisu u njihovoj mogućnosti.
- Prisutnost ogromne doze narcisoidnosti
Za one s primarnom psihopatijom prirodan je osjećaj nevjerojatne napuhanosti, osjećaja grandioznosti spram sebe. Ne trebaju ili im nije stalo do odobrenja drugih. Svaka želja koju imaju za kontrolom ili obožavanjem povezana je s osjećajem superiornosti. Pojedinac koji ima psihopatiju obično ne može biti dobar prijatelj.
- Svi u njihovom životu tretiraju se po principu: “Ti si moj objekt.”
Imaju snažnu potrebu za moći i kontrolom i često stavljaju druge u ulogu “gubitnika”, čak i one koji njima pokazuju odanost, povjerenje i ljubav. Psihopate obično iskorištavaju one koje drže u svojoj blizini. Smatraju da su ljudi marionete koje će ih braniti, slagati se s njima ili žrtvovati vlastiti ugled kako bi ih zaštitili. Jako vole imati mnogo takvih lutkica. Njihov intimni partner je ujedno i njihov primarni objekt.
- Nemoral
Psihopatija je poremećaj kojem je osnovna osobina nemoral. Kad imamo odsustvo morala, nanošenje štete drugima čini se prihvatljivim. Nije rijetkost da neko s ovim stanjem ima tajni/dvostruki život.
Zdrav intimni odnos izuzetno je teško uspostaviti sa odraslom osobom koja želi da kontrolirala i ponizi druge. Njihov nedostatak brige, empatije i ljubavi prema bilo kome osim prema sebi, izaziva teška stanja kod partnera koji ih istinski voli.
Psihopatski odnosi su traumatični za nepsihopatskog partnera. Naravno, dominacija i kontrola ometaju normalno vezivanje za osobu koja je uključena u te odnose. To je odnos koji se temelji na zlostavljanju i ovisnosti. Osobi koja je u vezi sa psihopatom može biti vrlo teško napustiti takav disfunkcionalan odnos.
