Feminizam, vjerovanje u političku, ekonomsku i kulturnu jednakost žena, ima korijene u najranijim epovima ljudske civilizacije. Obično je razdvojen u tri vala: feminizam prvog vala, bavi se imovinskim pravima i pravom glasa; feminizam drugog vala, fokusiran na ravnopravnost i anti-diskriminaciju, i feminizam trećeg vala, koji je započeo devedesetih godina prošlog vijeka, kao odgovor na drugi val koji je djelovao kao privilegija za bijele i straight žene. Od drevne Grčke do borbe za žensko biračko pravo, žensko marširanje i pokret #MeToo, historija feminizma duga je i fascinantna. Evo svega što trebate znati o borbi za ravnopravnost spolova.
TREĆI VAL: Intersekcionalnost i podizanje svijesti
Feminizam trećeg vala je odgovor na dotadašnje nedostatke. Feministkinje trećeg vala prihvatile su individualizam i raznolikost i pokušale redefinirati šta znači biti feministica. Prema feminističkoj naučnici Elizabeth Evans, „konfuzija oko onoga šta čini feminizam trećeg vala u neku ruku je i njegova određujuća karakteristika.”
Treći val je praćen pojavom feminističke punk subkulture riot grrrl u Olympii, Washington, početkom 1990-ih i televizijskim svjedočenjem Anite Hill 1991. godine, upućeno muškom, potpuno bijelom Senatskom odboru za pravosuđe, da ju je Clarence Thomas, nominovan i na kraju potvrđena kao sudija Vrhovnog suda Sjedinjenih Država, seksualno uznemiravao. Izraz treći val pripisuje se Rebecki Walker, koja je na Thomasovo imenovanje u Vrhovni sud odgovorila člankom u časopisu Ms., Becoming the third wave. Napisala je:
„Pišem ovo kao molbu svim ženama, posebno ženama moje generacije: Neka Thomasovo imenovanje posluži da vas podsjeti, kao što je podsjetilo mene, da je borba još daleko od završetka. Neka vas odbacivanje onog što je žena iskusila naljuti. Pretvorite taj bijes u političku snagu. Ne glasajte za njih ukoliko ne rade za nas. Ne spavajte s njima, ne jedite hljeb s njima, ne hranite ih ako im prioritet nije naša sloboda u kontroli našeg tijela i naših života. Nisam feministkinja post-feminizma. Ja sam TREĆI VAL.”
Walker je željela ustanoviti da feminizam trećeg vala nije samo reakcija, već i sam pokret, jer je feministički cilj imao još posla. Izraz intersekcionalnost – da bi se opisala ideja da žene doživljavaju “slojevito ugnjetavanje” uzrokovano, na primjer, rodom, rasom i klasom – Kimberlé Williams Crenshaw je uvela 1989. godine, a tokom trećeg vala koncept je procvjetao. Kako su se feministkinje pojavile online krajem 1990-ih i početkom 2000-ih i dosegnule globalnu publiku, proširile su svoje ciljeve, fokusirajući se na ukidanje rodnih stereotipa i širenje feminizma na žene s različitim rasnim i kulturnim identitetima.
Historija
Prava i programi koji su feministkinje drugog vala stekle poslužile su kao temelj za treći val. To je uljučivalo jednak pristup obrazovanju, javnu raspravu o zlostavljanju i silovanju žena, pristup kontracepciji i drugim reproduktivnim uslugama (uključujući legalizaciju pobačaja), kreiranje i provođenje politika seksualnog uznemiravanja žena na radnom mjestu, stvaranje skloništa za zlostavljanje žene, usluge brige o djeci, finansiranje obrazovanja za mlade žene i ženske studije.
Feministice koje su se istaknule u drugom valu poput Glorije Anzaldúa, Cherríe Moraga, Audre Lorde, Maxine Hong Kingston i drugih feministkinja u boji, pokušavale su govoriti o prostoru unutar feminističke zajednice u kom bi se razmatrala i rasa. Cherríe Moraga i Gloria E. Anzaldúa objavile su antologiju This Bridge Called My Back (1981), koju su zajedno All the Women Are White, All the Blacks Are Men, But Some of Us Are Brave (1982), uredile Akasha (Gloria T.) Hull, Patricia Bell-Scott i Barbara Smith. Djela su tvrdila da se feminizam drugog vala fokusirao prvenstveno na probleme bijelih žena. Naglasak na problemima rase i roda postajao je sve istaknutiji.
U međuvremenu, kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih, feministički seksualni ratovi nastali su kao reakcija protiv radikalnog feminizma drugog vala i njegovih pogleda na seksualnost, suprotstavljajući se konceptu seksualno liberalnog feminizma i najavljujući treći val.
Prve godine
Pojavljivanje riot grrrl, feminističke punk subkulture, ranih 1990-ih u Olympii, Washington, označio je početak feminizma trećeg vala. Pokret se fokusirao na gledište adoloscentkinja. Koristeći punk rock, pokret je stvarao umjetnost koja govori o silovanju, patrijarhatu, seksualnosti i osnaživanju žena. Pokrenuo je novo poglavlje i podržavao i organizirao žene u muzici.
Riot grrrl zauzima antikorporativni stav o samodovoljnosti i samopouzdanju. Njegov naglasak na univerzalnom ženskom identitetu i separatizmu često se činio bliže feminizmu drugog vala. Grupe povezane s pokretom uključivale su Bratmobile, Excuse 17, Jack Off Jill, Free Kitten, Heavens to Betsy, Huggy Bear, L7, Peti stup i Team Dresch.
Riot grrrl kultura ljudima je dala prostor da uvedu promjene na makro, mezo i mikro skali. Riot Grrrl je podstaknuo žene na pojedinačno osnaživanje, kao i to da se uključe na više mjesta otpora. Na makro nivou, Riot Grrrls odupire se dominantnim konstrukcijama ženstvenosti u društvu. Na mezo nivou opiru se rodnim uloga u punku. Na mikro nivou, one mijenjaju rodne konstrukcije u svojim porodicama i među svojim vršnjacima.
Početkom 1990-ih, ženski je pokret djelovao mrtvo. Nekolicina ličnosti iz pop kulture prihvatila je termin „feministkinje“. Podzemni punk pokret poznat kao “Riot Grrrl” uplašio je sve izvan njega, dok je singl Alanis Morissette You Oughta Know uplašio sve ostale još više. Zatim, sredinom decenije, Spice Girls preuzele su sav taj strah i feminizam – popularizovan kao Girl Power – I učinile isti zabavnim. Odjednom su djevojke daleko izvan učionica za ženske studije imale barem nagovještaj onoga što će se zvati feminizam trećeg vala – vođeno generacijom X, koja se zalaže za seksualnu slobodu i poštovanje ženskastih želja poput šminke i mode, među mnogim drugim pitanjima.
Anita Hill
Godine 1991. Anita Hill optužila je Clarence Thomasa, afroameričkog pravnika koji je predložen za sudiju Vrhovnog sud Sjedinjenih Država, za seksualno uznemiravanje. Thomas je negirao optužbe, nazivajući ih “linčovanjem”. Nakon opsežne rasprave, Senat Sjedinjenih Država glasao je 52–48 u korist Thomasa. Rebeccae Walker je tada, u svom čuvenom članku u Ms. magazinu rekla: „Nisam feministkinja post-feminizma. Ja sam treći val.” Mnogi su tvrdili da Thomas treba biti oslobođen optužbi zbog njegovih planova za stvaranje prilika za ljude u boji. Kad je Walker pitala partnera za njegovo mišljenje i on je rekao isto, a ona ga je pitala: „Kada će progresivni crnci dati prednost mojim pravima i dobrobiti?” Željela je rasnu jednakost, ali bez otpuštanja žena.
- godina nazvane je “godinom žene”. Četiri žene su ušle u senat Sjedinjenih Država I pridružile se dvjema koje su već sjedile tamo. Sljedeće godine je jedna žena, Kay Bailey Hutchison, pobijedila na posebnim izborima, čime je taj broj došao na sedam. Devedesete su donijele prvu žensku generalnu državnu tužiteljicu (Janet Reno) i državnu sekretarku (Madeleine Albright), kao i drugu ženu Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg i prvu američku prvu damu Hillary Clinton.
Svrha
Vjerojatno najveći izazov feminizmu trećeg vala bio je taj što su postignuća feminizma drugog vala shvaćen zdravo za gotovo, a važnost feminizma nije shvaćena.
U osnovi, tvrdnja je bila da je rodna ravnopravnost već postignuta kroz prva dva vala, a daljnji pokušaji da se zalaže za ženska prava bili su irelevantni i nepotrebni. Ovo se pitanje očitovalo u burnim raspravama o tome da li je afirmativna akcija stvarala rodnu ravnopravnost ili kažnjavala bijele muškarce srednje klase za biološku historiju koju su naslijedili. Feminizam trećeg vala se stoga fokusirao na podizanje svijesti.
Feministkinje trećeg vala koristile su lične narative kao oblik feminističke teorije. Iznošenje ličnih iskustava ženama je omogućilo da prepoznaju da nisu same u opresiji i diskriminaciji s kojom su suočene. Ovo svakako ima prednosti jer bilježi podatke koji možda nisu dostupni u tradicionalnim historijskim tekstovima.
Veza sa drugim valom
Drugi val feminizma često se kategoriše kao elitistički, tj. zanemarujući prema grupama poput obojenih žena i transrodnih žena, umjesto toga usredotočujući se na bijele žene, srednje klase. Feministkinje trećeg vala dovele su u pitanje uvjerenja svojih prethodnica i počele primjenjivati feminističku teoriju na širi spektar žena, koje ranije nisu bile uključene u feminističku aktivnost.
Problem je nastao kada su starije feministice insistirale na tome da one mlađe budu dobre kćeri, braneći istu vrstu feminizma koje su zagovarale njihove majke. Pitanja i kritike su dozvoljene, ali samo ako proizlaze iz odobrene marke feminizma. Kćeri ne smiju izmišljati novi načini razmišljanja, a feministička politika trebala bi imati onaj oblik koji je oduvijek podrazumijevala.
Problemi
Nasilje nad ženama
Nasilje nad ženama, uključujući silovanje, nasilje u porodici i seksualno uznemiravanje, postalo je centralno pitanje. Organizacije poput V-Day, formirane su s ciljem zaustavljanja rodnog nasilja, a umjetnički izrazi, poput Vagininih monologa, generirali su svijest. Feministkinje trećeg vala željele su transformirati tradicionalne pojmove seksualnosti i prigrliti istraživanje ženskih osjećaja prema seksualnosti, što je uključivalo teme usredotočene na vaginu.
Reproduktivna prava
Jedan od glavnih ciljeva feminizma trećeg vala bio je pokazati da su pristup kontracepciji i pobačaji reproduktivna prava žena.
Pogrdni izrazi
Engleski govornici nastavili su upotrebljavati riječi poput usidjelica, kuja, kurva, drolja da bi se na pogrdne načine odnosili prema ženama. Riječ bitch/kučka sada je upotrijebljena pro feministički u singlu iz 1994., All Womena Are Bitches, ženskog benda Fifth Column i knjigom Bitch: In Praise of Difficult Women iz 1999., koju je napisala Elizabeth Wurtzel.
Potom je došao SlutWalks 2011. Prvi put je održan u Torontu 3. aprila te godine kao odgovor na napomenu policajca u Torontu da „žene trebaju izbjegavati oblačiti se poput drolja (sluts) kako ne bi bile viktimizirane.” SlutWalks se kasnije održava na međunarodnoj razini, uključujući Berlin, London, New York City, Seattle i Hollywood.
Seksualno oslobođenje
Feministkinje trećeg vala proširile su definiciju feministkinja drugog vala o seksualnom oslobađanju na proces prije svega osvješćivanja o načinu na koji je društvo oblikovalo nečiji rodni identitet i seksualnost. Budući da se feminizam trećeg vala oslanjao na različite lične definicije kako bi objasnio feminizam, postoji kontroverza oko toga šta seksualno oslobođenje zaista uključuje. Mnoge feministkinje trećeg vala podržale su ideju da žene treba da prihvate svoju seksualnost kao način da povrate svoju moć.
Ostala pitanja
Feminizam trećeg vala smatrao je rasu, socijalnu klasu i transrodna prava centralnim pitanjima. Također je skrenuo pozornost na pitanja na radnom mjestu poput staklenog plafona, nepoštene politike porodiljskog odsustva, podrške samohranim majkama i skrbi o djeci, poštivanja prava majki koje rade i prava majki koje odluče napustiti svoje karijere da odgajaju djecu.
Kritika
Nedostatak kohezije
Jedno od pitanja koje su postavili kritičari bio je nedostatak kohezije zbog nepostojanja razloga za feminizam trećeg vala. Prvi val borio se za i stekao pravo ženama da glasaju. Drugi val borio se za pravo žena na pristup jednakim mogućnostima za rad, kao i za prestanak pravne spolne diskriminacije. Trećem valu navodno je nedostajao cilj i često su ga doživljavali kao produženje drugog vala. Neki su tvrdili da se treći val može nazvati “drugi val, drugi dio” kada je u pitanju politika feminizma i da je “samo mlada feministička kultura zaista treći val”. Jedan je argument tvrdio da je izjednačavanje feminizma trećeg vala s individualizmom spriječilo rast i kretanje prema političkim ciljevima. Kathleen P. Iannello je napisala:
„Konceptualna i stvarna zamka izbora (između posla i kuće) dovela je do toga da žene izazivaju jedna drugu, a ne patrijarhat. Individualizam zamišljen kao ‘izbor’ ne osnažuje žene; on ih utišava i sprječava feminizam da postane politički pokret i bavi se stvarnim pitanjima raspodjele resursa.”
Odnos prema obojenim ženama
Feministkinje trećeg vala za sebe kažu da su najinkluzivniji val feminizma. Kritičari su primijetili da iako je progresivan, još uvijek postoji isključenje žena u boji. Crne feministice tvrde da pokreti za ženska prava nisu bili previše naklonjeni crnkinjama.
‘Ženskasti’ feminizam
Feminizam trećeg vala često je bio povezan, prije svega od strane svojih kritičara, s pojavom ruževa za usne ili ženskastih obilježja i porastom „raskalaše kulture“. To se dogodilo zato što su se nove feministice zalagale za izraze ženstvenosti i ženske seksualnosti kao izazov objektivizaciji. Prema tome, to je uključivalo i odbacivanje bilo kakvog ograničenja, bilo da se smatra patrijarhalnim ili feminističkim, kako bi se definisalo ili kontrolisalo kako se žene ili devojke trebaju oblačiti, ponašati ili se općenito izražavati. Te pozicije u nastajanju bile su u izrazitom kontrastu sa anti-pornografskim sojevima feminizma koji su prevladavali u 1980-im. Feminizam drugog vala pornografiju je doživljavao kao poticanje na nasilje nad ženama. Nove feministkinje smatrale su da sposobnost donošenja autonomnih izbora o samoizražavanju može biti poticajni akt otpora, a ne ugnjetavanja.
