Magazin za žene. I muškarce, one prave.

Koliko informacija koje dijelimo i gledamo na društvenim mrežama je ipak previše?

Postoji jedna skupina ljudi koja za sebe voli reći da su ‘mimosvijet’. Ja sam jedna od tih. Ako se nađem u društvu u kojem se punih usta govori o, recimo, vjeri, ja instantno postajem sotonina ljubavnica. Ako se usiljeno  priča o preskupim modnim markama, upali mi se ona bezobrazna lampica pa odjednom dajem izjave tipa: „Armani, nikad čula.“ Tako reagujem kad je priča usiljena. Tamo gdje to ide prirodno, čula sam i za Ralph Lauren, a nisam ni pali anđeo.

Razlika između nas ‘mimosvijet’ osoba i ovih ‘za svijet’ je u tome što nam predmeti ne služe kao statusni simboli, nego nam prosto služe.

Vođena ovim principima, trudim se ne gledati ništa što objavljuju ove osobe koje sebe nazivaju infuenserima. Kažem, trudim se jer je to taaaako teško, gotovo nemoguće. Bombarduju nas sa svih strana prljavim tenama neke žene, prvom, drugom, trećom bebom supruge nekog fudbalera, brakom, trudnoćom, perfektnim odnosom supružnika u nekoliko mjeseci braka, skijanjem, plivanjem, vrištanjem, slikanjem, dekorisanjem privatnih prostora, njihovim lošim knjigama i nadri novinarskim karijerama i slično.

Jednom je neko rekao: „Para i budala na svakom koraku, samo jedne treba znati privući, a druge izbjeći.” Ove ‘utjecajne’ osobe su očito potrefile oboje. Budale da ih prate i pare koje na osnovu budala zarađuju. Novinari od tih njihovih Instagram objava prave senzacionalističke naslove i tako bivaju još jedna karika u lancu koja zarađuje zbog i od budala.

Šta se dogodilo sa realnim svijetom? Da li je ikad iko naučio nešto od ovih infuensera? Vjerujem da su mlade djevojke veoma rano naučile kako biti isfrustrirane činjenicom da im mama i tata ne mogu priuštiti te skupe cipele koje su vidjele na nekom od brojnih profila. Naučile su sve modne marke, šminku, parfeme i kako uspješno slijediti fudbalera, punog kao brod, diljem Europe. Naučile su šta je Moët i kako se zove svaki skupi restoran u gradu. Naučile su kako da izgube identitet. Naučile su da je u redu biti mediokritet.

Od ovih osoba nikad nećete čuti da u skupim restoranima jedu besplatno, jer ih reklamiraju. Dakle, za tanjir neke klope oni naprave 28 storija sa sve hvalospjevima o tom restoranu. Krpice dobiju po istom principu. Svaki kozmetički preparat, koji izreklamiraju do iznemoglosti, je ‘saaaavršen’, a one same koriste nešto deseto. Od njih nećete čuti da govore o nekoj knjizi, predstavi, filmu, muzici (osim ako nisu na nekoj narodnjačkoj fešti). Te osobe uglavnom nemaju neko relevantno obrazovanje i nisu se bavile bilo čime vrijednim spomena. Baš ništa nije sveto, sve je na izvolite, pa se često pitam šta to ostane samo za njih, za njihova četiri zida.

Općenito, ne bih uzela ni ovoliko prostora da ovo prokomentiram, da ova pojava nije tako masovna, da te osobe nemaju milionski auditorij. Istinski sam uvjerena da je upravo iz ovog razloga tako veliki broj mladih depresivan, besciljan i dezorjentisan. Sasvim sam sigurna da su zato horde ljudi same (bez partnera) jer je poremećen sistem pravih vrijednosti.

Nisu vrijednosti ono što nameću mainstream medji. Nekad je Merylin Monroe, sa svim svojim oblinama, stomačićem i čitavih 165 cm visine bila simbol seksipila i uzrok požudnih muških, a i ženskih pogleda. Danas su to žene, minimalno 170 cm visoke, bez sisa, bez guzica i s jedno 20 kg manje. Da li se to desilo zato što su modnom scenom zavladali gey muškarci, pa su za svoj gušt htjeli od žena napraviti golobrade muškarce, nemam pojma?! Znam samo da to nije došlo nikakvim prirodnim slijedom, baš kao ni era influensera/influenserica. Da budem sasvim jasna, i muškarci su u istom problemu. Jadni misle da moraju imati neko bijesno auto i da nas moraju posipati šampanjcem dok plešemo uz neki narodnjak.

Svi ovi ‘utjecajni’ ljudi neminovno stare. U najboljem slučaju, za deceniju su to ljudi bez karijere, bez realnih vještina i bez izgleda za zdrav život. Smjena generacija je neizbježna. Mimo toga, dešavaju se stvari kao Covid-19. Restorani zatvoreni, nema se gdje obući skupa krpica, kuhat se slabo zna, ne čita se, pa vas smaraju sa 88884 #tb i ispraznim pričama u nastavcima.

Vratimo se osnovama. Za početak, neka vam knjigu preporuči neko ko čita knjigu sedmično. Kuhajte, čistite, idite na lijepa mjesta, slikajte se, objavite na društvenim mrežama. Isključivo radi sebe. Dobro, i radi mame i eventualno tetke, koje će obavezno prokomentarisati nešto u stilu: Ljepotica mamina/tetkina.

 

Redakcija