Zvanični podaci širom svijeta govore da je uslijed pandemije došlo do povećanja nasilja nad ženama. Zbog ograničenja kretanja i vanrednih mjera poduzetih u cilju sprječavanja širenja virusa, žene su prisiljene boraviti, duže nego inače, sa svojim nasilnim partnerima. Stalno prisustvo nasilnika otežava žrtvi da prijavi čin nasilja.
Bosna i Hercegovina nažalost nema zvaničnih podataka o povećanom postotku nasilja nad ženama.
Udruženje građana VIVE ŽENE u Tuzli u je u momentu prije izbijanja pandemije imalo 11 korisnica usluga sigurne kuće i otprilike 5 zahtjeva u vrijeme pandemije. Novi zahtjevi za prijem u sigurnu kuću nisu mogli biti realizirani iz nekoliko razloga. U nekim situacijama su se korisnice predomišljale i vraćale kući, a nekad nisu mogle dobiti potvrdu od nadležnih medicinskih ustanova da nisu zaražene korona virusom (proces testiranja i dobijanja rezultata je dugotrajan), a bez toga ne mogu biti smještene u sigurnu kuću. Danijela Huremović iz Vive nam je rekla da su u stalnom kontaktu sa nadležnim policijskim upravama koje tvrde da nije došlo do povećanja broja prijava za nasilje u porodici u odnosu na vrijeme prije proglašenja pandemije. Većina prijava se rješavala na licu mjesta od strane policijskih službenika, mjerama poput privremenog udaljavanja od nasilnog partnera, upozorenjem i slično.
Udruženje MEDICA iz Zenice ima sličnu priču. U razgovoru sa direktoricom ove sigurne kuće, Sabihom Husić, došli smo do informacije da je ulazak u sigunu kuću trenutno komplikovaniji nego inače. Žrtve moraju ispuniti sanitarni upitnik i biti negativne na korona virus. To svakako usložnjava proceduru. Rečeno nam je da su se po ovom pitanju obračali Agenciji za ravnopravnost spolova BiH, koja je dalje reagovala prema nižim nivoima vlasti, ali do konkretnih rješenja nije došlo. Otežavajuća je okolnost i činjenica da ustanove socijalne zaštite rade kraće i komunikacija se odvija telefonskim putem, pa tako nemaju direktni kontakt sa žrtvama. Međutim, vrlo je važno naglasiti da telefoni sigurne kuće MEDICA rade 24/7. Objasnili su nam da žene koje nazovu kažu kako policija ne reaguje. Nasilje nad ženama trenutno im nije prioritet. Ovo je potpuno retrogradni pristup. Podsjeća na neka prošla vremena koja nisu bila nimalo blagonaklona prema ženama žrtvama porodičnog nasilja. Direktorica MEDICA sigurne kuće nam je rekla da su se i u ovim teškim vremenima posvetili humanom i kreativnom radu. Od TIKA-e su dobili repromaterijal, te su u okviru programa ekonomskog osnaživanja žena započeli aktivnosti izrade zaštitnih maski. Kapacitet sigurne kuće MEDICA je 25 osoba i trenutno je popunjena 1/3 tog kapaciteta. Sve korisnice su došle prije izbijanja pandemije.
Mirzeta Tomjanović iz Organizacije žena LARA iz Bijeljine nam je rekla da je sasvim izvjesno da je povećan postotak nasilja u porodici u vrijeme pandemije, ali su žrtve spriječene isto prijaviti zbog konstantnog boravka sa nasilnikom, pa zato smatraju da je brojka veća. Kapacitet ove sigurne kuće je 18 osoba, a trenutno ih tu boravi osam. Rečeno nam je da negativan test na korona virus nije neophodan za prijem korisnica u sigurnu kuću, s obzirom da su u stanju fizički izolirati eventualne nove korisnice. Njihovi telefoni su dostupni 24 sata svaki dan. Konkretnija pomoć nadležnih institucija je uobičajeno izostala. Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske doniralo je sigurnoj kući sredstva za dezinfekciju, a Vodovod im je uradio besplatnu dezinfekciju prostorija.
U sigurnoj kući u Modriči kažu da je zabilježeno 22 posto više poziva u martu ove, u odnosu na prošlu godinu. Do povećanja je došlo i u Mostaru gdje sigurnu kuću vodi Udruženje Žena BiH, prenosi Diskriminacija.ba.
Fondacija “Udružene žene” Banja Luka navodi da nisu zabilježili porast broja poziva u periodu nakon proglašenja vanrednog stanja u Republici Srpskoj. Fondacija je tražila podatke od subjekata zaštite; od Centra za socijalni rad Banja Luka, Okružnog tužilaštva i Policijske uprave Banja Luka za uporedni period mart 2019. i mart 2020 godine. Policijske uprave bilježe isti broj prijava, odnosno 22 prijave u martu 2019. i u martu 2020. Od Okružnog tužilastva su dobili podatak da je čak smanjen broj prijava, pa je tako u martu 2019. bilo 37 prijava, a u martu 2020. 22 prijave. Centar za socijalni rad je dostavio ukupan broj prijava od marta 2019. do marta 2020. godine, 202. Fondacija također ima telefonske linije dostupne 24 sata.
-Iz svega gore navedenog se može zaključiti da mi ustvari nemamo pravih podataka, ali nas zabrinjava činjenica da su žrtve nasilja izolirane u prostoru zajedno sa nasilnikom, da su im onemogućeni socijalni kontakti sa prijateljicama koje bi im mogle biti podrška i sa njihovim primarnim porodicama. To su sve situacije u kojima nasilje može eskalirati – navode iz Fondacije.
Udruženje kontaktira, sad još češće, one žene za koje imaju saznanja da su potencijalne žrtve, daje podršku onima koje su izašle iz nasilnog odnosa.
Još jedan problem je što u zakonu Hercegovačko-neretvanskog kantona žrtve nisu socijalna kategorija, pa ne ne dobiju nikakva sredstva za sigurnu kuću, a dodatno finansiranje je itekako potrebno, naročito sada kada je povećan priliv žrtava u kuću.
Gender Centar Federacije Bosne i Hercegovine, u odgovoru na naš upit o trenutnom stanju na terenu, navodi da oni kontinuirano, od 2008. godine, prave godišnje preglede stanja kada je u pitanju nasilje u porodici. Ovi podaci obuhvataju prijave slučajeva nasilja, procesuiranje, zaštitne mjere, SOS telefon, tretman u sigurnim kućama, posebna istraživanja i slično.
-Konkretno za ovaj period, od proglašenja stanja nesreće, nismo pravili posebne statističke preglede stanja. Naime postupak prikupljanja takvih informacija bi dodatno opteretio već otežan rad policijskih službenika i drugih profesionalaca – navodi se iz Gender Centra.
UN Women navodi da je trenutno jako teško imati neke zvanične podatke, budući da oficijelne statistike o porastu nasilja još uvijek nema.
Ionako složeni problemi malobrojnih sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini dodatno se usložnjavaju zbog izostanka adekvatne podrške.
-Prema podacima kantonalnih MUP-ova, MUP-a RS i brčanske policije, krivična djela seksualnog nasilja su u vrijeme pandemije u porastu. U FBiH je prošle godine u ovo vrijeme evidentirano 6 krivičnih djela protiv spolne slobode i morala, a ovog marta taj broj iznosi 12, i to najviše krivičnih djela bludne radnje. U poređenju sa situacijom prošle godine, porastao je udio slučajeva nasilja u porodici u ukupnom broju počinjenih krivičnih djela protiv braka, porodice i mladeži. U RS-u broj krivičnih djela protiv spolnog integriteta i seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta ovog marta bilo je 16, prošlog marta tek 6, što znači da je došlo do porasta ovih djela za 166,7 posto, što je zaista zabrinjavajuće, navodi se u saopćenju Agencije za ravnopravnost spolova BiH.
U saopćenju dalje stoji da ono što posebno brine su ograničeni kapaciteti Centara za socijalni rad ili MUP-a jer policijski službenici, zbog stavljanja resursa u službu prevencije širenja Corona virusa, imaju manje kapaciteta da odgovore na pozive žrtava ili da kontrolišu provođenje zaštitnih mjera. Sve to predstavlja dodatni stimulans za nasilnike ako znaju da niko ne može intervenisati.
Pored toga, nevladine organizacije podsjećaju da status sigurnih kuća u pogledu finansiranja i funkcionisanja i inače nije adekvatno regulisan, što posebno dolazi do izražaja u ovim danima, kada je potrebno obezbijediti dodatne izvore za nabavku hrane, lijekova, odjeće, dodatno jačanje imuniteta žena i djece, uslove za izolaciju i karantin ili zaštitnu opremu.
Prisutan je i problem bivših korisnica sigurnih kuća koje su se izašle iz kruga nasilja i koje su se osamostalile, zajedno sa svojom djecom. Mnoge od njih su ostale bez posla (uglavno su zaposlene u uslužnoj djelatnosti), a troškovi života se nastavljaju – moraju platiti kiriju, obezbjediti hranu djeci itd. , zbog čega je neophodno i urgentno pronaći mogućnost finansijske, robne i svake druge podrške za ove osobe.
-Također, prema informacijama sa kojima raspolažemo iz nevladinog sektora, broj poziva na SOS linije se skoro udvostručio a povećan je i broj zahtjeva za smještaj u sigurne kuće – naglašavaju iz Agencije.
Do porasta nasilja nad ženama došlo je širom svijeta. Međutim, u svijetu se poduzimaju mjere poput hotelskog smještaja za žene koje trpe nasilje u porodici, centri za savjetovanje u radnjama kako bi žene mogle potražiti pomoć dok kupuju namirnice, finansijska pomoć, specijalne aplikacije za slanje poruka kojima se prijavljuje nasilje, kodni izrazi dok se kupuje u apotekama i mnogi drugi načini za pomoć žrtvama porodičnog nasilja.
Republika Hrvatska ima korisnu građansku inicijativu simboličnog naziva #spasime. Nasilje protiv žena nazvali su pandemijom u sjeni. Kao što postoje mjere i mehanizmi borbe protiv COVID-19, tako postoje mjere i mehanizmi suzbijanja nasilja nad ženama. Kako to da primjenjujemo mjere koje preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija protiv COVID-19, a ne provodimo mjere suzbijanja nasilja protiv žena koje preporučuju UN i Vijeće Europe.
U tom smislu Agencija za ravnopravnost spolova BiH je izradila plan interventnih mjera s ciljem pomoći žrtvama i smanjenja opasnosti od nasilja nad ženama i djecom. Ovaj plan predstavlja dio šireg plana interventih mjera Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice koje su dostavljene svim donatorima i međunarodnim organizacijama. Pokrenute su konkretne aktivnosti za realokaciju donatorskih sredstava u okviru projekata koje implementira Agencija (projekat FIGAP II finansiran od švedske SIDE i projekat „Jačanje kapaciteta institucija za rješavanje rodno zasnovanog nasilja u BiH“ finansiran od strane USAID-a) i provođenje procedure za dodjelu interventne pomoći sigurnim kućama.
